среда, 25. новембар 2015.

Ovaj tekst ne bi trebalo da vam privuce paznju

Plasim se, zaista se plasim svakog svog sledeceg koraka. Mozda je to razlog mog stajanja u mestu. Osecam dok stojim kako mi pulsira nepostojeca adamova jabucica. Samu sebe jedem iznutra. Ukoliko ovako nastavim od mene nece ostati nista. Izgubicu sebe. Kako je to tuzno a tek sam pocela da se upoznajem. Beli zid bio je prekriven sitno ispisanim slovima, besprekorno je izgledao iz daljine ali iz bliza bi se videle sve te nepotrebne osobine  njenog zivota. Ispisala je sve ono lose toliko sitnim slovima da bi  jedva lupom mogao razaznati tu njenu losiju stranu. Ona to nikako nije htela sakriti od drugih,nisu je zanimali drug. Krila je to sve od same sebe. Jos gore zar ne? Kriti nesto od samog sebe je isto kao da te je napustila senka. Senka ce zauvek da te prati u zivotu sve dok ne nestanes. Ukoliko izgubis senku znaj da si nestao. Ti ne postojis. Imala je osecaj da je zarobljena u 4 zida sobe, sto se vise borila da izadje to je prostor bio uzi. Sve te kocke, prepreke sve je to bilo u njenoj glavi. Ona je to znala. Samo nije znala kako da se izbori sa tim. Ono sto ju je drzalo u narucju bili su snovi. Zivela je u njima umela je da spava satima. U snovima nemate senku, zar niste primetili to? Obratite paznju. zato sto su snovi zapravo vasa projekcija nepostojece realnosti.  Ukoliko bismo ovu teoriju ako je tako mogu nazvati okrenuli i zakljucili da zapravo ono sto je realno nije realno vec projekcija a da ono sto je san je u stvari java dosli bismo do zakljucka da niko zapravo nema senku i da mi ne postojimo. Onda je sve projekcija . To je bila istina sa kojom je zivela ova devojka godinama unazad. Trenutno spava pa ne mogu da je pitam da li i dalje tako zivi. Mozda je zapravo ona samo moja projekcija. Mozda sve ovo sto upravo citas nije realno . Realno je sve ono sto je opipljivo bar tako neki veruju . A meni vise nista nije opipljio, sve mi deluje nekako nadrealno, prolazno, lebdece. Tu sam negde malo izvan horizonta vremena. Sve sto vidim je ili isuvise lepo ili isuvise ruzno. Zasto je isuvise, ne znam. I mene to isuvise dosta nervira. Sta tebe nervira? Gde nalazis svoj izlaz? Da li znas od cega trazis izlaz? Da li si pronasao pravi izlaz? Izlaz iz cega, pitam se. Sve je zacarani krug u kojem se kutije okrecu oko svoje ivice. Kada smo vec kod Ivice mogli bi da pomenemo i Marice. Stalno cujem neke sirene u mojoj glavi. Sirene me dozivaju iz morskih dubina, Mozda sam ja zapravo sirena koja negde na dnu crne rupe koja je progutala ,ceka scaurena u jajetu da se izlegne i otpocne svoj realni zivot. Do tada sve ovo je za mene samo san.

https://www.youtube.com/watch?v=_nW5AF0m9Zw