недеља, 6. новембар 2016.

Zlatne Grobnice

Dobrodosao , mesto na kome se nalazis naziva se zlatna grobnica. Osecas li koliko mi drhti ruka dok sve ovo pisem. Ne. Zato sto ti nisi ja. Ti ne mozes da osetis ono sto  ja osecam . Ti si ti . I koliko god se trudio da osecas patnju ili srecu drugih ljudi to neces uspeti. Ti si ti . Ti nisi ja. Ti nisi prica o tebi . Ti nisi ono sto drugi vide. Ti si ti. Ti si ono sto ti vidis kada zaviris duboko u dzepove svoje duse. Sta vidis ? Ja ne vidim nista. Trudim se da tamo cak i ne gledam stalno . Trudim se da zivim u svetu punom mrznje obmotanom pricom o ljubavi iliti svetu punom ljubavi spakovanom u kutiji mrznje. Kutiji koju se niko ne trudi da otvori , okovana je mrznjom . Niko ne ume da se bori sa mrznjom. Mislis da ume? Zato se onda ti ne boris sa njom da postanes bolje covek. Ja sam vise put cula da ljudi govore da se ophode prema drugima onako kako se drugi ophode prema njima. Ne. Ne to nisam ja. Ja nisam drugi ljudi. Ja se prema drugima ophodim kao da su najbolji ljudi na svetu, cak i onda kada su najgori , svim silama se trudim da budem sto bolja da bi mojom ljubavlju prema covecnosti ugusila njegovu mrznju, cerku ogorcenosti. Pitam se kakav je svet bio pre nego je postojala mrznja. Neki kazu da je to sekta. Ko su ti neki ? Ne znam. Nekada ne prepoznajem ni samu sebe. Sada znam ko sam ali ne postujem uvek svoje donete odluke. Nekada cujem svoj glas kako pokorava sve ono sto sam uradila. Kako mi govori da se trudim da promenim ljude i da to nikada necu uspeti. Ne, ja se ne trudim  nikoga da promenim . Ja menjam sebe. Drugi menjaju sebe. Nisam ja niko i nista da ikoga menjam. Ja samo pricam sa ljudima, volela bih da mojoj pricom pomognem ljudima. Da im pomognem da spoznaju sebe. Nemam pojma mozda sta govorim ali verujem da svaka moja rec u ovom tekstu napisana, ima smisao. Verujem da i ti osecas tezinu koja me pritiska dok ovom pisem. Tezinu koju sam sama odlucila da nosim na mojim ledjima. Svi mi imamo svoju tugu. Nemoj nikada govoriti nekom da je tvoja tuga veca od njegove. Ne postoji merna jedinica za tugu. Ne postoji merna jedinica za ljubav. Da postoji ovaj svet ne bi bio bolje mesto. Da li ovaj svet moze ikada postati bolje mesto , sta ti mislis? Nastavi da razmisljas o tome jer samo oni koji o tome razmisljaju i koji zele ovaj svet da ucine boljim mestom za sebe i druge , samo oni ce uspeti da dodju do resenja. Do saznanja, da nije sve tako crno, da je svet pun boja koje ljudsko oko ne moze da spozna . Ne , ne zato sto ne zeli , vec zato sto ukoliko jednom spozna sve boje izgubice volju za gledanjem istih . Ljudi vole skrivene stvari a ujedno bi da sve znaju. Ljudi vole da prozivljavaju ali rekto kad se usude da probaju nesto novo. Koliko puta u toku dana si kontradiktoran ? Koliko puta u toku dana posegnes za necim sto znas da zelis i mozes da imas a vec sledeceg ponidastavas sebe i govoris kako nikada neces uspeti, kako zavaravas sebe, kako si mizeran i jadan. ? Koliko puta se pogledas u ogledalo i vidis nezadovoljnog i neispunjenog coveka koji ti se smesi s druge strane.
Pitas li ga ikada cemu se smesi? Cemu taj lazni osmeh na licu ? Cemu ta tuga u ocima? Pokusas li ikada da mu pomognes ili samo zazmuris i cekas da ta slika nestane . Cekas da izbledi covek kakav si bio i da odraste mali neiskusni zao covek kojeg svi mi imamo u sebi.
Smatram da svaki covek u sebi ima dobro i zlo . Mora uvek postojati balans. Oba u coveku ne umeju ni da pricaju ni da hodaju . I dobro i zlo su deca u coveku . Ja ucim vec godinama dobro da hoda , postepeno ga ucim da prica i da bude bolji i napredniji od zla. Zlo ne ucim ja da hoda , zlo uce da hoda drugi ljudi, ljudi kojima si neizbezno okruzen. Ljudi u politici, ljudi na ulici, ljudi u apoteci, ljudi u zdravstvenim ustanovama, ljudi na poslu, ljudi koji setaju gradom u kome zivis. Oni se trude da pomognu onom zlu da prohoda i progovori brze od onog dobrog. Gadjaju kamenjem ono dobro u tebi , nacine ga invalidom. Ti ti si jedinka u grupi jediniki . Ti svega ovoga moras biti svestan. I moras pomoci svom invalidu da ponovo prohoda . Moras ga nauciti kako da se bori , i kako da pobedi ono zlo. Ne smes zmuriti , moras se probuditi. Prihvatiti. I poceti ispocetka, poceti sad, poceti odmah da se boris. Ne smes dozvoliti da te ponovo gadjaju kamenjem, moras nauciti kako da izbegnes kamenje, jer to kamenje nisu nista drugo no ruzne reci onog zla u drugim ljudima, zlo, koje je odrastao covek samo jer su mu ti ljudi dozvolili da odraste u njima. Samo jer se nisu borili. Samo jer su odustali od sebe. Nemoj nikada odustati od sebe. I znaj da onog trenutka kad budes odustao sebe, odustao si od svojih najblizih , odustao si od svoje sadasnjosti i svoje buducnosti . Odustao si od svega. Tada vise nista ne postoji i nista vise nije ni bitno. Bori se i ne odustaj. 

Tisinu samo vetar voli. 

Vođa: Ko je to?
Kapetan: Njeno ime je Tišina.
Vođa: Beskorisno! Napolje s njom! Na krst je razapnite! – Thomas Merton

https://www.youtube.com/watch?v=3-L-txhf9pg&list=PL5aPg-v_5jj3s2ZGfwB4yOrmjvHwz-TXz&index=2
Dido's Lament - Malena Ernman 




Нема коментара:

Постави коментар